Ozelenjavanje

idejno-resenje
Izrada idejnih rešenja za podizanje zelenih površina i vrtova
podizanje
Podizanje novih i adaptacija postojećih zelenih površina i vrtova
odrzavanje
Održavanje i nega zelenih površina i vrtova

 

Ozelenjavanjem površina, podizanjem vrtova ispred i oko stambenih i poslovnih objekata, projektant je u obavezi da odgovori osnovnom zahtevu, a to je dopunjavanje arhitekture samog objekta, uvažavajući njegovu funkciju i namenu.

U izradi projekta zajedno učestvuju investitor i pejzažni arhitekta i to na taj način što investitor daje svoje smernice, želje i ideje, a pejzažni arhitekta ih uobličava, dopunjuje i sprovodi u delo. Na ovaj način, zajedničkim trudom, u skladu sa senzibilitetom i potrebama korisnika, nastaje vrt koji će se vremenom razvijati, dopunjavati i postajati sve lepši.

Jednostavno rečeno, zelena površina istovremeno mora biti jednostavna i elegantna, ali i funkcionalna i dovoljno atraktivna, kako bi istakla i upotpunila arhitekturu i karakter samog objekta.

Prilikom podizanja vrtova, razlikujemo dva osnovna pristupa planiranja:

  • GEOMETRIJSKI STIL, gde je naglašena geometrizacija u kompoziciji prostora što podrazumeva sistem kvadrata, pravougaonika, krugova, elipsi i drugih geometrijskih oblika, povezanih strogim pravim linijama. Kompoziciju karakteriše sistem osa, pravilni oblici staza, stroge konture vodenih površina i travnjaka, veštački oblikovane krune drveća i šiblja.

  • RUSTIČNI STIL, koji vašem vrtu daje prilično sirov izgled, približen prirodi. Najprisutnija forma kod podizanja zelenih površina u rustičnom stilu jesu kamenjari (alpinetumi). Prilikom njihovog podizanja, primarna stvar o kojoj moramo voditi računa, jeste pravilan odabir lokacije. Ukoliko nas prostor ne uslovljava da mora biti drugačije, najprihvatljivije je da to bude južna ili istočna orijentacija zbog dovoljne osunčanosti, koja omogućava kombinovanje većeg broja biljaka, obzirom da mnoge od njih zahtevaju dovoljno sunca, kako bi svoj kolorit zadržale tokom čitavog vegetacionog perioda. Uobičajeno je da su biljke koje se upotrebljavaju za podizanje kamenjara trajnice, veoma su izdržljive i ne zahtevaju veliku brigu.

    Za formiranje alpinetuma kombinuju se najrazličitije forme četinara, trajnica grmova. Stručnost u kombinovanju je izuzetno bitna, jer postignuti sklad visine, formi i kolorita biljaka mora da omogući i dopadljiv i živopisan izgled kamenjara tokom čitave godine. Ništa manje bitan detalj u podizanju alpinetuma nije i pravilan odabir prirodnog kamena, kao i estetski momenat kombinovanja njihovih vrsta, oblika, frakcija i boja. Tako kombinujemo velike stene, krupno kamenje, oblutke određene veličine, pa sve do najsitnijih frakcija kamena. Kamenjari su najprihvatljivije rešenje i u slučaju kosih i terena sa velikim nagibom, pošto upotrebom velikih stena formiramo odgovarajuću potporu, ali i prelepe kaskadne terase.

Rustikalnim pristupom u uređenju, moguće je formirati i mediteranski vrt, obzirom da su mnogobrojne mediteranske biljke prilagođene ovdašnjim klimatskim prilikama.

Najzastupljenije biljke su: lavanda, smilje, timijan, ruzmarin, žalfija, erika, heba, juka, takoma, patuljasti borovi, čempresi, različite vrste bršljana, dekorativnih trava i drugo. Mediteranski vrtovi su mesta na kojima treba da osiguramo ugođaj opuštanja, mira i odmora.