Zahvaljujući umirujućem i gotovo terapeutskom efektu koji proizvodi, voda kao jedna od važnijih prirodnih komponenti, zauzima značajno mesto u kreiranju jednog vrta.
Za kakvu vodenu površinu ćemo se opredeliti, da li stajaću (vrtna jezera, bazeni), ili tekuću (izvori, vrtni potoci, vodopadi), zavisi od karaktera i kompozicije samog vrta.
Zvučni efekat koji tekuća voda proizvodi, možemo regulisati teksturom površine kojom ona teče. Za koji ćemo se element sa vodom odlučiti, kakav oblik i gde će biti pozicioniran u vrtu, opredeljuje nas sam stilski pristup planiranju. Geometrijski stil uređenja podrazumevaće jednostavnije, pravilne forme vodene površine, odnosno izgradnju vodenih elemenata jasnih geometrijskih linija i to obično sa umerenijim i kontrolisanijim zvučnim efektom.
U vrtu uređenom pejzažnim (rustičnim) stilom, vodene površine moraju zauzeti nepravilne ili izlomljene oblike, vrlo slične onima iz prirode.
Ukoliko se opredelimo za izgradnju potoka ili vodopada, zvučni efekat bi trebao da bude divljiji i turbulentniji. Kod vodenih površina rađenih u rustikalnom stilu, poseban značaj zauzimaju materijali koji se upotrebljavaju.
Samo stručnim i pažljivim odabirom prirodnog kamena (najrazličitijih vrsta, oblika i boja ), dobijamo izgled prirodnog vodopada, jezera ili potoka. U skladu sa karakterom vodene površine, biramo adekvatnu vegetaciju, kako bismo dobili savršenu kompoziciju.








